VUKOVAR – jedna riječ, jedno ime, jedan Grad, a priča mnogo. Na izgled obična riječ, na prvi pogled obično ime grada od sedam slova… ali iza te jednostavnosti krije se mnogo više… krije se čudesan Grad!
Mnogo se o Vukovaru zna, ali mnogo toga je još uvijek manje poznato. Vukovar je strpljiv. On zna čekati. I čeka, čeka trenutak da neke nove priče budu ispričane.
A do tada već poznate, ali u novom ruhu, podsjetit će vas na dugu i bogatu povijest
ovog čudesnog grada na dvije rijeke, Dunavu i Vuki.
Vukovar – ne da ima priču, on je sam priča.
Vrijeme je relativan pojam. Ono što je dugo za jedan ljudski vijek, čini se kao zrno pijeska u povijesnom razvoju jednog grada.
Duga je i bogata, te nadasve značajna povijest razvoja grada Vukovara.
Kroz povijest, smjenjivale su se različite kulture: od badenske, kostolačke do vučedolske koja je ostavila najviše traga i koja predstavlja granicu dviju civilizacijskih epoha – prijelaz iz kamenog u metalno doba, što predstavlja korijene
europske kulturne prethodnice.
Osim različitih kultura, smjenjivali su se i razni osvajači, dolazili su mnogi narodi, a Grad se uvijek iznova obnavljao i išao naprijed, snažniji i ljepši, prihvaćajući od pridošlica uvijek samo ono najbolje.
U povijesnom razvoju Vukovara presudni utjecaj na oblikovanje njegove sadašnje funkcije i fizionomije čini, na tragovima vučedolske i antičke kulture, srednjovjekovno razdoblje u kojem se stvara začetak današnjeg grada, počevši od feudalnog kaštela na prostoru današnje franjevačke crkve i Gimnazije na najvišoj točki grada, kasnije turske tvrđave i podgrađa do Novog Vukovara, čija je izgradnja trajala do 19. stoljeća.
Vukovar se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1220. godine kao Vukovo, Wolcou, Walkow, Walco, Wlkow, Volco, Volcov, Valko.
Od 14. stoljeća imenu grada dodaje se mađarski nastavak -var, kojim se pobliže određuje njegov urbani status (Wolcovar od 1323. g.).
Čast i slobodu Vukovar je čvrsto uzidao u svoje temelje još u srednjem vijeku kada mu je 1231. godine herceg Koloman podario povelju slobodnog kraljevskog grada, čime se stanovnicima podgrađa priznaju samostalnost i autonomija. Treći je po redu grad u Hrvatskoj dičnog slobodarskog naslova iz tog vremena, a u svom okruženju tada i sjedište Vukovske županije.
Znate li da se upravo ove godine obilježava 790 godina od tada?
Pod turskom vlašću Vukovar je bio 161 godinu, a od 1745. godine sjedište je velike
Srijemske županije, danas Vukovarsko-srijemske, najistočnije hrvatske županije.
U 18. stoljeću posjed u Vukovaru i okolici kupuje njemačka plemićka obitelj Eltz koja će u naredna dva stoljeća imati izniman utjecaj na društvene prilike i razvoj grada. Osim njih, snažan utjecaj na razvoj cijelog kraja imali su i franjevci koji su ostavili neizbrisiv trag posebno u prosvjeti i kulturi.
Ove godine obilježava se i 130. rođendan vukovarske gimnazije smještene na uzvišenom položaju iza franjevačkog samostana sv. Filipa i Jakova. „Vukovarska
gimnazija stajala je na brijegu iznad grada i bila je obojena žuto. Zato je nalikovala na
svjetiljku koja je postavljena visoko s nekom osobitom namjerom.” (Pavao Pavličić).
Industrijski razvoj sredinom prošlog stoljeća nije zaobišao ni Vukovar. Zahvaljujući
Kombinatu gume i obuće Borovo, tekstilnoj tvornici Vuteks i poljoprivrednom kombinatu PIK Vukovar, najvećoj riječnoj luci na Dunavu, Vukovar se razvio u moćno industrijsko središte i postao jedan od najrazvijenijih gradova bivše države.
Vukovar je nekad bio grad po mjeri čovjeka sa svim onim što grad čini gradom, sa svim potrebnim sadržajima, svojim rijekama, baroknom jezgrom, pulsirajućim životom…
Grad je 1991. godine razoren i okupiran, nesrpsko stanovništvo protjerano i raseljeno. Slika razrušenog grada obišla je svijet. Ničeg nije bilo, nisu se čule ni ptice…
Nakon mirne reintegracije koja je završila 15. siječnja 1998. godine, počeo je postupni povratak Vukovaraca u njihov grad, srušen do neprepoznatljivosti.
Grad se polako dizao iz pepela, oporavljao se, svatko od njegovih stanovnika utkao je u njega po neko svoje sjećanje, kako bi što više nalikovao nekadašnjem Vukovaru i potvrdio tvrdnju Siniše Glavaševića: „Grad – to ste vi.“
Danas je Vukovar vratio svoj stari sjaj i ponovno dobio vizuru europskog grada kakav je uvijek i bio i svakim danom sve više liči na onaj kojeg pamtimo. Brojni su projekti u tijeku koji će ovaj hrvatski podunavski biser prometnuti u grad poželjan za život, pri tom njegujući svoju povijest i identitet te iznimnu kulturno-povijesnu baštinu.
Autor: visitvukovar.hr