Moderan, aktivan čovjek na godišnjem odmoru ne traži samo opuštanje u sjeni borova i plivanje u bistrom, plavom moru.
Nije mu dovoljno niti otkrivanje labirinta antičkih i srednjovjekovnih uskih uličica, mlađima više nije dovoljno ludiranje uz neonska svjetla na tulumu uz more. Nadahnuti novim poimanjem prirode, važnosti kretanja za zdravlje organizma, sportom, filmovima te avanturističkim dokumentarcima, aktivniji duhovi traže atraktivniju ponudu. Kreću u otkrivanje prirode, ali na posebniji, poneki i na ekstremniji način – istraživanjem planinskih vrhova, špilja, rijeka, kanjona, litica. Da bi došli do cilja, koriste gojzerice, bicikl, alpinističku opremu, zmajeve, padobran…
Oni su moderni pustolovi, a Hrvatska je kao stvorena za pustolovni turizam. Iako nema Alpe niti prostranu tundru sjevera Europe, u Hrvatskoj još uvijek nalazimo izvornu divljinu. Nekad je ova riječ označavala nerazvijenost, čak i opasnost, ali s razvojem znanosti i svijesti o očuvanju prirode divljina postaje sinonim za očuvano, zdravo, iskonsko, ono što su ljudi davno izgubili. Stoga zavijanje vukova, rika jelena, tragovi medvjeda i risa u snijegu, pjev ptica – danas su samo golemo blago svake zemlje! Hrvatska je mala zemlja, ali raznolika i u kratkom roku mogu se obići močvare, šetati i plivati uz slapove, skočiti u čamac i obići rijeke, zatim se popeti na planinu s koje će se potom poletjeti letjelicom bez motora.
Hrvatska je zemlja rijeka, nijedna druga europska nacija nema tako očuvane, a tako raznolike rijeke. Čovjek se može ukrcati na čamac i veslati Dravom, Savom, Murom… Dočekat će ga još uvijek meandrirajuće rijeke sa šljunčanim i pješčanim sprudovima, gdje vidra zaranja u čistu, pitku vodu, a patke polijeću, dok sa strmih urušenih obala prolijeću stotine bregunica koje su tu napravile gnijezdeću koloniju.
Ljubitelj prirode osjeća se poput prvih istraživača, odijeljen od civilizacije širokim pojasom poplavne šume. Moćni Dunav svojom širinom ostavlja bez daha, a ponekad je teško reći koji je glavni tok od brojnih granajućih rukavaca. Na svim tim rijekama uz stručno vodstvo može se ući rukavcima dublje u poplavnu nizinu, u pravu močvaru. Jedna od njih je Kopački rit, gdje vladaju samo krici štekavca, žuborenje šarana u mriještenju ili šljapkanje jelena u prelasku plitkog dunavca. To je izvrsna prilika za promatranje ptica (birdwatching) te ostalih životinja, kao i u drugim dijelovima “divlje Hrvatske”.
Autor: Goran Šafarek
