Povijesni razvoj vinogradarstva i vinarstva doživio je kroz povijest različite uspone i padove kao rezultat specifičnih geopolitičkih i ekonomskih previranja. Vinogradarstvo u Hrvatskom primorju seže još u doba starih Rimljana koji su ove prostore prepoznali kao plodnu oazu za proizvodnju vina. Među njima je i Vinodolska dolina, doslovni prijevod rimskog naziva “Vallis Vinearia”.
Ime “Vallis Vinearia” spominje već 340. godine prije Krista, grčki geograf Slilaks. To latinsko ime od dvije riječi, Hrvati su došavši u ove krajeve preinačili u jednu i “stvorili” danas poznato vino. Nastavili su s njegovom prizvodnjom, a tada je ono imalo bitne funkcije drugačije od onih koju mu danas pridajemo; osim što je služilo za okrijepu bilo je i sredstvo trampe pa bi ga mijenjali za druge važne živežne namirnice, robe i predmete.
O važnosti ovog proizvoda govori i jedan od najvažnijih pisanih hrvatskih dokumenata, a koji dolazi s ovih prostora – Vinodolski zakonik iz 1288. godine.
U zapisu se uređuje pudarija (straža) nad vinogradima, govori se o vinu, konobi i kašteladu (podrumar, ekonom, konobar). Gotovo u svim statutima srednjovjekovnih gradova primorske Hrvatske bilo je odredbi koje su i danas primjenjive, npr. o uživanju vina uz potrebnu trezvenost ili pak o zabrani prodaje vina pijancima. Iz vremena francuske okupacije iz 1814. sačuvan je izvještaj predsjednika općine kantona Vinodolskog i općine Novaljske o napornom životu vinogradara, koji su se borili s burom, posolicom i sušom, sadeći lozu na strmom krševitom tlu, a čuvajući plodnu vinodolsku dolinu za ratarske kulture. Nakon stoljeća uspješne proizvodnje, dolaze teške godine za vinogradarstvo Hrvatske. Potkraj 19 st. pojavljuje se trsna uš (filoksera), koja je gotovo potpuno uništila vinograde. Vinodolska dolina koja je 1905. g. brojila 614 ha obrađenih vinograda, gotovo je uništena.
Revitalizacija Vinodolske doline započinje 1994. g., dolaskom prognanika iz Vukovara na čelu s Andrijom Biroom i Miroslavom Palinkašem. Vinogradari i vinari po struci, znali su što je potrebno ovoj dolini. Bogatu vinogradarsku i vinarsku tradiciju Vinodolske doline prihvaća Miroslav Palinkaš, čija obiteljska tradicija proizvodnje grožđa i vina potječe iz Šarengrada (Srijemsko vinogorje) gdje i danas posjeduje 4 hektara Graševine zajedno s bratom i ocem. Danas vinarija ima u posjedu 40 hektara zemlje od čega 31 hektar vinograda. U srcu vinograda napravljen je novi podrum i kušaonica u čemu danas uživaju brojni posjetitelji. Za dvadeset godina rada stvorena su vina koja po ocjenama struke konkuriraju najboljim svjetskim vinima. Palinkaš posebnu pozornost posvećuje domaćoj autohtonoj sorti Žlahtina, koju je vratio u Vinodol. Uz žlahtinu njeguju i vina drugih sorti: chardonnay, cabernet sauvignon, frankovka, pinot bijeli, muškat, od kojih su neka vrhunska vina. Ponosni su i na proizvodnju pjenušaca „1288“ i „San Marino“ koji spadaju u kategoriju vrhunskih pjenušaca. “San Marino” jedini je vrhunski pjenušac od sorte Žlahtina.
Svaka berba razlikuje se u odnosu na onu prošlu i buduću pa tako vina iz različitih berbi zahtijevaju različit pristup. Ovisno o tipu vina, u vinariji kombiniraju inoks i drvo različite starosti. Kroz upotrebu moderne tehnike, znanja i tradicije stvorena su vina prepuna finih aroma i izuzetnih okusa. O kvaliteti vina vinarije govore brojne nagrade i priznanja, osvojena na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima vina.
Na Vama je samo da posjetite Vinariju Pavlomir i odlučite koji Vam je okus najdraži…
Autor: pavlomir.hr
