Mjesto Pirovac srednjovjekovno je naselje i utvrda najstarijeg hrvatskog plemstva. Nosilo je ime Zlosela, Slosella, Slosslein, Izlus(e)l do 1931. godine.
Prvi puta se spominje 1298. kao posjed hrvatske velikaške obitelji Šubić (XI.-XIV. st.) koja je bila u rodbinskoj vezi s hrvatskim kraljevima Dmitrom Zvonimirom i Petrom Krešimirom IV. Dosadašnje spoznaje upućuju na vezu ovoga mjesta s templarskim uporištem na Vranskom jezeru.
Stari grad
Na kartama iz XVI. i XVII. st. Pirovac se označava kao Sloßeln, Sloslein što na njemačkom znači inačicu od umanjenice riječi Dvorac, Dvorci, Dvorčići kojih ima puno u okolici Pirovca. Sloßeln je najvjerojatnije u puku evoluirao u Zlosela. Ne treba isključiti ni mogućnost da je i Pirovac bio svojevrsna “utvrda/dvorac na moru” nekog od hrvatskih kraljeva, potom i za templare s Vranskog jezera.
Do sredine XIX. st. Pirovac je bio otočić opasan zidinama, na kojeg se pokretnim mostom preko Vrata sela ulazilo u naselje. Nasipavanjem početkom XX. stoljeća postaje dijelom kopna a Vrata sela postaju uspomena na razdoblje borbe mještana s Osmanlijskim osvajačem, kojemu su hrabri Pirovčani stoljećima pružali žestok otpor i koji nikad nije uspio trajno prodrijeti preko tih zidina.
Templarska tvrđava u Vrani
Kralj Dmitar Zvonimir ustupio je papi samostan svetog Grgura u Vrani kao hospicij. U njemu, po prijepisu prisege Dmitra Zvonimira, nalazile su se dvije zlatne krune s draguljima. Pretpostavka je da su to krune kraljeva Tomislava i Stjepana Držislava o kojima stoljećima kruže legende u hrvatskom narodu. Prvi spomen Pirovca kao Slosleina/Slosella se veže u vrijeme križarskih ratova kada je u blizini Pirovca, na Vranskom jezeru, postojalo jako uporište vitezova templara, a tim putem uz obalu su se tisuće i tisuće vitezova avanturista iz cijele Europe spuštali u Svetu zemlju.
Otočić Mojster ili Sustipanac značajno je arheološko nalazište
U Pirovačkom zaljevu, ispred samog mjesta nalazi se otočić Sustipanac ili otok Sv. Stjepana, kojeg mještani stoljećima zovu Mojster ili Otok ljubavi. Na otoku su pronađeni ostaci rimske civilizacije, a ovdje se nalaze i ostaci staroga franjevačkog samostana (1511.). Ime Mojster se povezuje s magister (poglavar templarske pokrajine). I zaista, preko puta Sustipanca, uz obalu postoji lokalitet Porat, na kojemu nema nikakvih ostataka naselja, međutim njegovo ime upućuje na postojanje luke o kojoj su pisali povjesničari, pretpostavljajući da je na tom području morala postojati, za prihvat robe koja je dolazila morskim putem i potom se prevozila do jezera, zatim jezerom do templarske utvrde na Vrani.
Novija istraživanja u Velikoj Britaniji govore o tome da je Engleski kralj Rikard Lavljeg srca, vraćajući se iz križarskih ratova iz Svete zemlje posjetio Dubrovnik, Split, Zadar, Pulu, Trst. Budući da je Rikard Lavljeg srca bio vitez templar i znameniti vojskovođa, logično je da je posjetio utvrdu templara na Vrani, koja je bila upravno središte templarskog reda u cijeloj tadašnjoj Ugarskoj i tu neko vrijeme ostao. Mogao je odsjesti samo na tri mjesta, na otoku Mojsteru (Sustipanac), u Slossleinu (Dvorčićima) današnjem Pirovcu ili u templarskom dvorcu na Vrani.
Autor: tz-pirovac.hr / dalmatiasibenik.hr
