Kninska tvrđava je najveća vojna tvrđava u Hrvatskoj i druga najveća sačuvana vojna tvrđava u Europi. Tvrđava je oblikovana ranom hrvatskom kulturnom baštinom u devetom stoljeću, nalazi se na južnoj strani brda Spas gdje dominira Kninom i okolinom, a sa svih strana pruža se prekrasan pogled.
Današnji izgled dobila je početkom 18. stoljeća, kada je umjetno odsječena s brda „Spas“ koje se nalazi na sjevernoj strani. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad koji su međusobno povezani pokretnim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu utvrde, dok su srednji i donji grad izgrađen u kasnom srednjem vijeku.
Kninska tvrđava zaštićeno je gradsko područje i upisano je u Registar kulturne baštine Republike Hrvatske kao spomenik nulte kategorije, odnosno spomenik od posebnog nacionalnog interesa.
Tvrđava zauzima prostor od 123.143 m2. Duga je 470 m, široka 110 m, nadmorska visina 342 m. Kontinuirano se obnavlja od 1963. g. Unutar zidina zauzima 48 000 m2 površine. Povijesna jezgra ima oko tvrđave 105.000 m2
Tvrđavi se prilazi kroz Loredanova vrata, nazvana po prvom kninskom providuru Antoniju Loredanu. Sagrađena su 18. st. Iznad prolaza je stražarnica, a uz nju je s JI strane omanja postaja za topove. Vrata su povezana s okruglom kulom bedemom koji štiti prilaz tvrđavi. U tvrđavu se ulazilo, kao i danas, preko pokretnog mosta. Na ulazu se i danas nalaze izvorna masivna vrata iz 18. st. Iznad ulaza postavljena je kamena ploča s likom krilatog lava, simbolom sv. Marka, zaštitnika Venecije.
Desno od ulaza je zgrada stražarnice podignuta u 17. st. (danas restoran). Lijevo je bastion Pisani. Na početku tvrđavskog trga je crkva posvećena sv. Barbari, zaštitnici topništva. Iza nje je omanja zgrada gdje su bile peći. Krećući prema sjeveru, uz restoran, nailazimo na cisternu sagrađenu između 1688.-1711., a kruništa su postavljena 1818. g. Na tom je mjestu bila cisterna i u tursko vrijeme. Nasuprot cisterne ispod litice je zgrada namijenjena za stanovanje tvrđavskog zapovjednika. U toj je zgradi neko vrijeme bio smješten Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, a potom je služila kao vijećnica.
Uz put, nasuprot cisterni je na povišenom platou postavljena bista fra Luje Maruna, utemeljitelja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i osnivača Hrvatskog starinarskog društva.
Dalje prema sjeverusmještena je duga zgrada kojoj se prilazi stepenicama. Zbog pada terena dio je povišen i tu je podrumski prostor s otvorima (puškarnice), a dijelom je prizemna prostorija. Prvotno je služila kao skladište hrane, a prije Drugog svjetskog rata ovdje se nalazio Muzej rimskih spomenika, preuređena danas služi kao galerija za izložbe. Nasuprot ove zgrade je platforma s topovskim otvorima – kavaljer Sveceze.
Prilaz u srednji grad štite bedemi i ulazna vrata. Lijevo od tih vrata put vodi prema postaji Candia nova i dalje prema Barutani. Nasuprot ulaza je duga ruševna zgrada (danas zgrada postava Oluja ’95) koja je prvotno služila kao skladište dvopeka, opreme i naoružanja. Idući uz tu zgradu dolazimo do jedine stražarnice na tvrđavi, a nasuprot nje su ostaci još jedne zgrade koja je također neko vrijeme služila kao skladište oružja, te ima dvostruke zidove. Dalje se dolazi do okrugle kule Topana. Ispred su zidine gornjeg grada koji se u izvorima spominje kao Tenin (Konstantin Porfirogenet u 10. st.), a za turskog vremena (1522.-1688.) Ićizar.
Dijelovi sjevernog ziđa gornjeg grada potječu iz vremena narodnih vladara, potom iz doba obnove tvrđave, vjerojatno za provale Tatara (1242. g.).
Na prilaznom južnom plaštu bedema vidljiva je i obnova za turskih vremena te mletačka rekonstrukcija cijelog grada. Idući uz vanjski plašt zida prolazimo kroz nekoliko vrata koja brane ovaj prilaz gradu. U cijelom vanjskom zidu niz je manjih otvora – puškarnice. Na ulazu u gornji grad u zatvorenom prostoru se nalazi topovska postaja gdje se put račva prema stanu kaštelana, lijevo i desno, prema najnižoj topovskoj postaji. Sjeverni dio tvrđave potpuno je preuređen za Venecije prema nacrtima Oracija Albergetija. Sjeverni završetak čine tri topovske platforme postavljene terasasto jedna iznad druge. Na izlasku iz ovog dijela tvrđave dolazi se do ruševne zgrade koja je služila kao stan kaštelana. Ispred, uz bedem, se nalazi niz otvora koji su služili kao latrina (klozeti), a dalje prema JI je cisterna.
Idući dalje prema JI dolazimo do dvije ruševne zgrade, vjerojatno skladišta. Prema JI put vodi do postaje Pasqualigo, a lijevo kroz vrata i preko pokretnog mosta napuštamo gornji grad. Idući uz bedeme na njima se opažaju oveći otvori koji su služili za topove. Lijevo u stijeni je izdubljeno sklonište kojeg su u drugom svjetskom ratu iskopali njemački vojnici. Dolazimo do postaje sv. Cecilije na kojoj su također topovski otvori. Dalje, lijevo, se vidi krovište ovalne prostorije koja ima pravokutno zidan prilaz. To je Barutana, smještena uz litice, a dijelom koristi kao zid živu stijenu. Za Domovinskog rata ovdje je jedno vrijeme bio zatvor. Do Barutane se može doći silazeći niz stepenice. Produživši dalje dolazimo do mosta koji vodi do drugog grada na tvrđavi. To je položaj srednjovjekovnog Laba, za turskih vremena zvan Korlat. Iznad ulaza je sačuvan natpis na kojem je zabilježeno da je Mletaćka republika obnovila i proširila tvrđavu u vrijeme Karla Pisana generalnog providura Dalmacije i Epira 1711. g.
Na platou je stup sa hrvatskim stijegom i pločom u spomen na prvog Predsjednika.
Na suprotnoj strani od ulaza nalaze se omanja vrata kroz koja napuštamo Bandijeru. Nizom stepenica spuštamo se do omanje četvrtaste postaje – polubastion Emo, na njemu su također topovski otvori. Od te postaje stepenicama se silazi u donji grad prema postaji Belveder. I ovdje su na zidu nizovi otvora – puškarnice. Postaja je građena 1688.-1713. U obnovljenim zgradama su smještene muzejske zbirke. Građene su kao vojarne za smještaj vojske, a najjužnija za tvrđavsku bolnice. Prema bedemu nasuprot najjužnije zgrade je cisterna, građena od 1688,-1711. g. Južni kraj tvrđave završava omanjom kulom. Postaja Belveder je od ostalog dijela donjeg grada odvojena vratima i mostom.
Poviše ulaza nalazi se zatvoreni prsobran. Idući prema ulazu u tvrđavu, na desnoj strani je upravna zgrada Muzeja i ljetna pozornica, a na lijevoj spomenik Podkrižem. Jugoistočno od pozornice je bastion Vendramin ojačan prema bastionu Pisani i bedemu uz zgradu Muzeja zidovima tzv. niskim klještima.
Autor: visitknin.hr / dalmatiasibenik.hr
