Uskrsno buđenje prirode u konavoskom puku oduvijek se povezivalo s buđenjem kreativnosti, čije su najizrazitije znamenje pome i pengana jaja. U procesiji u nedjelju pred Uskrs vjernici nose ispletene mlade grančice palme, pome i grančice maslina. Pletenje palminih grančica uvriježilo se nakon što se u prošlosti na pobožnosti išlo s cijelim granama palme ili masline koje su označavale blagostanje u kući, zdravlje ukućana i dobar urod u baštinama.
Danas se među Konavokama svih generacija razvila prava mala umjetnost pletenja mladih palminih listova koji se oblikuju u križiće, fjočice, lančiće…
Na penganim jajima svaki autor i autorica može u okviru tradicijskog pokazati maštovitost, a za to treba i truda i vremena. Dva do tri dana pred najveći kršćanski blagdan troše se velike količine pčelinjeg voska za penganje ljuske jajeta šarama. Tu su točkice, vitice, crtice, kružići i križići. Kao i u prošlosti, popularno je bojanje u lučini, boji nastaloj iskuhavanjem kore luka.
Neke žene koriste kartele s bojom za odjeću ili ‘crvenilo’ iz pigmenta biljke broća, za zagasitu nijansu crvene. Na jaje se voštane dekoracije nanose vrhom glavičaste igle, najčešće utaknute u grančicu loze ili smokvina izdanka.
Vosak se ni u jednom trenutku ne smije stvrdnuti, a s nanošenjem šara ne smije se odugovlačiti. Išarana jaja potope se u vodu s dodanom bojom.
Temperatura vode raste dok se vosak ne otopi, sklizne s jaja i ostavi trag u obliku u kojemu ga je autorica zamislila. Među Konavljanima poruke s dobrim željama za primatelje pisanica u počecima nisu bile uobičajena praksa, no pošiljatelji su s vremenom počeli ispisivati želje i poruke za njih posebnim primateljima.
Kao i drugdje gdje vjernici slave Uskrs, i konavoske familije nose hranu u crkvu na blagoslov. U košarama se nađu pinice, pogače, mladi sir, jaja i prstohvati soli.
Nakon dugog razdoblja posta, svi se raduju bogatom blagdanskom ručku.
Uskrsne trpeze obiluju mesnim jelima i slatkim delicijama. Kao i u prošlosti, i danas uskrsni stol krasi pečena janjetina, kozletina, teletina, domaći sir…
Konavljani za feste rado kušaju i domaći štrudel, ali slatki kruh pinica ostaje kraljica prigode. Neki je kupe gotovu, a drugi se potrude zamijesiti kod kuće tijesto. Uskrsa nema bez karakterističnog proljetnog slatkog kruha, pinice, koja je ukusna, a ne traži previše sastojaka. Nešto brašna, šećera, mlijeka, masla i kvasca, jaja i prstohvat soli, uz dodatak ribane korice domaćeg limuna, sladokuscima će učiniti gust, a blagdanu dati poseban šug.
Pinici su se, dakako, najviše veselili mališani kojima su popodne po uskrsnom objedu išli igrati proljetne igre za najmlađe.
Najpopularnije je bilo tucanje jajima, svojevrsni ogled malih natjecatelja koji bi provjeravali čija je ljuska izdržljivija u blagdanskom ‘srazu’. Nakon Uskrsa bi nastupilo proljepšanje vremena pa bi s s lijepim vremenom i buđenjem prirode ponovno započinjalo vrijeme zabave, bala i šetnji.
Autor: Gabrijela Bijelić / visit.cavtat-konavle.com / visitdubrovnik.hr
