Vrijeme Došašća ili iščekivanja dolaska i rođenja Isusa bliži se kraju.
Božić nam je sve bliže. Upaljena je i posljednja svijeća na adventskom vijencu, ona anđeoska koja simbolizira Mir. Život je poput adventskog vijenca, ide u krug, mnoge se životne situacije kroz vremenski tijek ponavljaju, izmjenjuju se lijepi i manje lijepi trenuci, radosni i tužni događaji, oni kojih se s ljubavlju sjećamo, ali i oni koje bismo najradije zaboravili. Naša odlučnost da svladavamo prepreke koje nam se nađu na putu, snaga i hrabrost koju ulažemo u svladavanje istih su ono svjetlo koje nas poput svijeća na adventskom vijencu vodi do izlaska iz tame, tj. teških životnih okolnosti.
Sve smo bliži Božiću, a fizički sve udaljeniji jedni od drugih, sputani realnošću punoj ograničenja, ali ona su samo u glavama ljudi.
Kad otvorite srce i pustite da njime ovlada ljubav, briga za bližnje, pažnja, suosjećanje, tada se bit Božića jasno ocrta ispred vas i tada spoznate da ste bogatiji za još jedno iskustvo, da ste prošli još jednu kušnju i da vas fizička distanca nije udaljila, već upravo suprotno, ona vas je približila dragim osobama, jer ste pokazali požrtvovanost i brigu za njih, milost i ljubav.
U vremenima čudnim i teškim, prisjećamo se sličnih okolnosti iz ne tako daleke prošlosti. Badnja večer u Vukovaru prije više od dvadeset godina. Nekad velebno zdanje crkve sv. Filipa i Jakova izgledalo je poput grbave starice, bez krova, samo zidovi. Vjetar fijuče, ljudi stoje s kišobranima, ozarenih lica, sretni zbog povratka kući i međusobnih susreta. Unatoč niskim temperaturama i hladnoći, nikad toplijeg i prisnijeg Božića. Od tada su počele Vukovarske adventske svečanosti, zasnovane na temeljima tradicijske kulture i ove godine bilježimo XXIII. po redu. One se sastoje od niza glazbeno-scenskih priredbi, uz paljenje adventskih svijeća.
U svečanosti prve nedjelje svjetleća rijeka zapaljenih baklji pronosi svjetlost ulicama Vukovara, od crkve sv. Filipa i Jakova do dvorca Eltz, gdje se unosi svjetlo i pali prva adventska svijeća, uz bogat program tradicijskih običaja.
I tako je nestala tama i vratilo se svjetlo u Vukovar.
Ove godine je sve malo drugačije, skromnije, ali ne i manje privlačno. Nema svjetleće rijeke, ali svjetlosnim instalacijama i uređenim gradom, te božićnom glazbom koja se razliježe središtem grada, nastoji se održati duh Božića i u ovim teškim vremenima.
Uz paljenje adventskih svijeća u Gradskom muzeju Vukovar u sklopu XXIII. vukovarskih adventskih svečanosti, tu je ledena bajka na klizalištu, a ugođaju pridonose i jaslice kao i prikaz srijemskog božićnog sela i izložba anđela u Gradskom muzeju.
Anđeli imaju posebnu simboliku u vrijeme Došašća i Božića, oni svojom dragošću, blagošću, mudrošću, dobrotom, snagom i ljepotom u ovom izazovnom vremenu daju ljudima nadu i snagu za ostvarenje nade. Oni bdiju nad nama i čuvaju nas i kad pomislite da ne možete dalje, da nemate izlaz, otvori se prozor i pusti tanki trak svjetla i ulije novu nadu. Da nije bilo anđela i zvuka njihovog anđeoskog pjeva, umilnog i zvonkog, i Badnja noć, noć silaska Isusa na Zemlju, bila bi slična svim ostalim gluhim i mračnim noćima.
Uvijek se s nostalgijom prisjećamo onoga što je prošlo i to u našoj mašti i sjećanju poprima iluziju idealnog, neponovljivog, ali novo vrijeme donosi napredak, nove tehnologije i neke nove običaje koje će tek vrijeme valorizirati i pohraniti u škrinjicu uspomena, tj. baštine.
Kako ove godine sv. Nikola nije mogao obilaziti gradove, turistička zajednica Vukovara je putem Facebooka organizirala nagradnu igru u kojoj je slučajnim odabirom izabran dječji crtež s prepoznatljivom čizmicom, simbolom ovoga sveca, a njegovom autoru stigao je paket slatkiša. Nema te nesreće i pošasti iz koje se ne može pronaći i neki izlaz i izmamiti osmjeh na dječjem licu, jer nema većeg dara od toga.
Posljednjih godina svjedoci smo popularizacije Adventa i božićnih sajmova diljem Hrvatske, po uzoru na velike europske gradove, ali ove godine je sve drugačije, ovo je atipični Advent, ili možda najbliži onom iskonskom značenju.
Kad se pogase svjetla, što ostane?
Nema sjaja, nema glamura, komercijalizacije, prestiža. Ostajete sami sa sobom i svojim mislima, ogoljeni do srži i shvatite da je sreća nadohvat ruke, da se krije u malim stvarima i da je ono najvrijednije što imamo obitelj i prijatelji. Kao što je najveća vrijednost bila položena u štalici, na slamici. Sva ta svjetla i pomodarstvo samo su vidljiva manifestacija stvarnog značenja, ali ono istinsko svjetlo je u nama. Potrudimo se pronaći ga, jer je u ovom beznađu važno zasvijetliti jače nego inače. Osvrnite se, prepoznajte tuđu tugu, patnju, strah, bespomoćnost; osmjehnite se, pružite utjehu, odagnajte strah, pomozite onima kojima je pomoć potrebna.
A upravo to svjetlo simbolično je prikazano posljednjeg Adventa kada se dogodila i svjetlosna čarolija u Eltzu: kombinirajući i novo i staro, suvremenom tehnologijom prigodno je osvijetljena impozantna zgrada ovog baroknog zdanja, ali i vratilo se u prošlost kada je svjetlost dolazila iz fenjera – njih više od sto, kao preteće modernih dostignuća, dodatno je obasjalo Advent i naša srca i podsjetilo nas na neka druga vremena.
Najvažnije je u srcu naći mir i osjetiti Radost, bez obzira na sve, vratiti se iskonskim vrijednostima i uživati u njima, blizini bližnjih, zajedništvu, ljubavi, i nadati se skorom kraju ovih vanrednih okolnosti i još ljepšem i radosnijem sljedećem Božiću.
Autor: turizamvukovar.hr
