Kazalište priča II – Izbor scenografskih rješenja Doriana Sokolića za riječko Kazalište

Zbirka kazališne građe Muzeja grada Rijeke najvećim se dijelom odnosi na skice, makete i kostime koje su 1990-ih donirali kostimografkinja Ružica Nenadović-Sokolić i scenograf Dorian Sokolić. Učinili su to nakon radnoga vijeka provedenog u HNK Ivana pl. Zajca.

Dorian Sokolić došao je u riječko kazalište 1954. na poziv intendanta Drage Gervaisa. Tu je naslijedio kolege Antuna Žunića, Vladimira Žedrinskog i Sergeja Kučinskog, a Ružica Nenadović-Sokolić postala je prva stalna kostimografkinja u povijesti riječkoga kazališta. Dorian Sokolić je intendantske dužnosti obavljao od 1969. do 1980., postajući intendant s najdužim radnim vijekom na toj poziciji u povijesti kuće. Muzej čuva u fundusu makete koje je Sokolić izradio pripremajući se za izvedbu finalnih scenografskih rješenja. Riječ je o scenografijama u malom koje su, sudeći prema sačuvanoj fotodokumentaciji, vrlo vjerne konačnim scenskim izvedbama. Autor se posvećivao svakom detalju i pomnom odabiru materijala koji će najbolje dočarati konačan izgled. Uglavnom se radi o rješenjima modernog pristupa kojima je Sokolić napravio stilski otklon od realističnog pristupa prethodnika. Premda minimalističke, njegove scenografije dočaravale su željeni ugođaj te davale zaokružen okvir događanju, ne odvlačeći pozornost od radnje na sceni i izvođača. Bile su efektne, ali i dovoljno suptilne da ne preuzmu pažnju promatrača.

Pripremajući inscenaciju za operni spektakl Aidu 1985. godine, Sokolić je realizirao pomičnu konstrukciju s mogućnošću triju promjena kojima su se otvarali i zatvarali bočni i središnji prolazi, ovisno o razvoju radnje. Zlatna boja asocirala je na bogatstvo i raskoš egipatskog života u hramu i skladno se nadopunjavala s monumentalnim kostimima koje je izradila Ružica Nenadović-Sokolić, Dorianova supruga i stalna suradnica, što ih je činilo jedinstvenim scenografsko-kostimografskim parom. Čak šest stepeničastih krakova poslužilo je kao efektna kulisa za smještaj velikog broja izvođača – članova zbora, statista i protagonista, čime se dodatno naglašavo dojam moći egipatske vladarice. Sokolić je stremio formi pročišćenoj do redukcionizma, pouzdajući se u pravilo „manje je više“. Scenu bi oblikovao s tek nekoliko konstrukcijskih elemenata, pogađajući srž prizora, te zajedno s ostalim scenskim elementima kreirao zaokruženu sliku.

Autorica izložbe je Deborah Pustišek Antić. Može se pogledati u Palači šećera, Rijeka u veljači.

Autor: muzej-rijeka.hr

Fotografija: Lux Promocija

0 Reviews

Write a Review

Read Previous

Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama

Read Next

Praznici u muzeju – pozivnica u Etnografski muzej Zagreb