U srcu Šibenika “Civitas Sacra” održana je Konferencija vjerskog turizma, sakralne baštine i hodočašća

U samom srcu Šibenika, atraktivnoj palači Galbiani, prostoru Interpretacijskog centra katedrale sv. Jakova “Civitas Sacra” održana je Konferencija vjerskog turizma, sakralne baštine i hodočašća Šibensko-kninske županije. Konferencija iznimno vrijedne tematike za turizam Hrvatske, okupila je programom ugledne predavače i stručnjake.

Uz šibenskog biskupa, monsinjora Tomislava Rogića, skupu je nazočio gradonačelnik dr. Željko Burić, ispred Županije šibensko-kninske pozdravni govor održala je Agnesa Filipović Grčić.

Skup je započeo obilaskom postava Interpretacijskog centra ”Civitas Sacra” gdje se pomoću modernih tehnologija te najsuvremenijih modaliteta prezentacije interpretira sakralno kulturna baština Šibenika. Posebno su istaknuti eksponati iz katedrale sv. Jakova, pod zaštitom UNESCO-a i dio dijecezanske zbirke koja okuplja eksponate svih župa šibenske biskupije. Prilikom razgleda interaktivnog postava posjetitelji postaju aktivni sudionici tj. hodočasnici. Centar koji s početkom proljeća bilježi veliku turističku posjećenost, okupljenima je prema standardima prezentacije iznimno vrijedne baštine, predstavio Valentino Dražić Celić.

Ispred Šibenske biskupije, predavanje „Vjera i tradicija, putokaz i oslonac za budućnost – prikaz tradicionalnih štovanja i pobožnosti šibenske biskupije o 725 godišnjici ustanovljavanja biskupije uz izdvojeni prikaz 4 proslave / svetišta“ održao je Dario Mikulandra, licencirani turistički vodič, stručnjak za vodstva grupa na temu vjerskog turizma za sve tri dalmatinske županije. Prikazana je povijest Šibenske biskupije, povijest i tradicija hodočašća vjernika, uz isticanje 4 grupe svetišta – svetišta BDM, svetišta svetaca, zavjetna hodočašća i posebna okupljanja vjernika. U drugom djelu predavanja, prikazana su 4 izdvojena svetišta i pobožnosti – proslava sv. Mihovila, štovanje i proslava Gospe od Kapelice, Gospe od Karavaja te Gospe Visovačke. Istaknuta je potreba razlikovanja vjerničkog pristupa posjetu svetištu u potrazi za duhovnom obnovom, svjedočenju vjere i hodočašća organiziranog od crkve ili vjerske zajednice ili razgleda kulturno umjetničke, sakralne baštine organiziranih turističkih grupa.

Dr.sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkog muzeja Split, održao je predavanje pod naslovom: Ostaci benediktinske opatije svetog Bartolomeja i katedrale kninskog biskupa na Kapitulu kod Knina. Kapitul, antički i starohrvatski lokalitet, nalazi se kod brežuljka Gajnjača, na trasi željezničke pruge Knin – Siverić uz rijeku Krku, nedaleko od samog centra Knina. Jedno je od najvrjednijih arheoloških nalazišta na području Šibensko kninske županije i RH.

Prema pronađenim arheološkim nalazima i povijesnim izvorima, pretpostavlja se da je na Kapitulu u 1. st., sagrađena manja rimska, legionarska vojna utvrda. U 9. st. sagrađena je predromanička crkva uz koju je, najvjerojatnije krajem 10. stoljeća izgrađen benediktinski samostan sv. Bartolomeja, predstavljao je obrazovno i kulturno središte Knina. Početkom 13. stoljeća, na istom mjestu, sagrađena je kninska katedrala, posvećena sv. Bartolomeju, Blaženoj Djevici Mariji i sv. Petru. Katedrala i cijeli arhitektonski kompleks bio je u funkciji sve do 1522. godine kada ovaj prostor osvajaju Osmanlije.

Ozbiljnija arheološka istraživanja započela su 1885. godine, kad se u Kninu osniva „Naročiti odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici” gdje veliki obol arheološkim istraživanjima ostavlja i fra Lujo Marun (1857.-1939.). U “Izviešću hrvatskoga arkeologičkoga družtva za godinu 1886.” piše: Veliku radost može svaki Hrvat poćutiti kad sazna, da nam je nakon tolikoga gubitka umjetnih i pismenih naših spomenika, prastaro zemljište hrvatsko kod Knina u Dalmaciji stalo odkrivati arkiv kamenitih pismenih spomenika iz vremena naših narodnih vladara. Do sada izkopani su u fragmentih nadpisi s krasnimi arkitektoničkimi ornamenti, koji nose imena naših vladara Držislava, Pribine i Krešimira ili Trpimira.

Pronađen je značajan broj dekorativnih ulomaka s pleternom ornamentikom. Na pločama ambona propovjedaonice urezana su imena Svetoslava, vojvode Hrvata i Držislava, velikog vojvode i prvi pisani državno politički pojam, kojim se ukazuje na identitet Hrvatske: […Svetos] CLV DUX Hroator (um) IN TE(m)PVS DIRZISCLV DVCE(m) MAGNV(m)
U prijevodu: …Svetislav(?) vojvoda Hrvata u vrijeme Držislava velikog vojvode.

Don Frane Bulić (1846. –1934.) smatrao je da se na Kapitulu kod Knina nalazila katedrala hrvatskog biskupa. Radovi F. Radića i F. Šišića, pretpostavljaju da su postojale dvije katedrale; prva (starija) hrvatskog biskupa u Biskupiji na lokalitetu Crkvina i druga (mlađa) kninskog biskupa, koja je sagrađena na Kapitulu. Rad M. Barade (Episcopus Chroatensis), ukazuje na odluke splitskog crkvenog sabora iz 1185. godine, na kojem je ukinuta kanonska institucija hrvatskog biskupa i hrvatske biskupije, a osnovana kninska biskupija te da se kninska katedrala nalazila na Kapitulu kod Knina. Bulić je također smatrao da su povijesni izvori u kojima se spominje smrt kralja Zvonimira v p e t i h c r i k v a h v K o s o v i vjerodostojni, kao i podatak da je Zvonimir sazvao veliki narodni tabor (sabor) u Kosovu polju. Prema Buliću taborište se nalazilo na sredini Kosova polja, a pet crkava su okruživale polje. Za jednu od njih smatrao je da je bila bazilika na Kapitulu, predstavio je dio svojih istraživanja dr.sc. Ante Jurčević.

Predavanjima dr.sc. Marka Sinobada iz Ministarstva kulture i medija, Konzervatorskog odjela u Šibeniku obuhvaćene su različite vrste spomeničke baštine naslovima; Sveta mjesta tri konfesije tromeđe i Sakralna baština Eparhije dalmatinske: projekti uređenja riznice Manastira Krke i Muzeja Eparhije dalmatinske u Šibeniku.
Posljedice višestoljetnih ratovanja kroz povijest na području Šibensko kninske županije, kao i u ostatku Hrvatske su spaljena zemlja i stradavanje spomeničke baštine. Devastirana je “neželjena baština” zapostavljanjem različitih kulturnih i konfesijskih identiteta.
Vrijedan očuvan primjer sakralne baštine nalazi se u Drnišu, crkva sv. Ante gdje je brod crkve džamija Hallil Hodže iz početka 17. stoljeća. Jedna je od tri sačuvane povijesne džamije na području RH. U Drnišu nalazimo i Drniški minaret (iz okvirno 16. st.), pripadao je džamiji Šain-age Terzibalića. Jedini je sačuvani osmanski minaret u Hrvatskoj.

Vrijedan lokalitet je i Biskupija, Crkvina kod Knina s velikim turističkim potencijalima. Jedno je od najznačajnijih arheoloških nalazišta nacionalne srednjovjekovne arheologije, gdje se nalaze: ’’kneževski’’ grobovi s franačkim nalazima (horizont Biskupija-Crkvina), s kraja 8. i početka 9. stoljeća, kamena plastika i groblje sa stećcima. Biskupija je i jedno od najstarijih marijanskih svetišta.

Manastir sv. Arhanđela Mihaila (Manastir Krka) poznat je po predanju o boravku sv. apostola Pavla na mjestu manastira Krke. Turistima su atraktivne katakombe ispod Manastira i vrijedna Riznica.

Projekt uređenja prostora manastirske riznice, među najvrjednijim je projektima zaštite kulturne baštine u RH, i s najdužim trajanjem jer Riznica manastira Krke od 1992. godine nalazi se u Republici Srbiji i predmet je povrata u RH. U Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu i Patrijaršijskom dvoru u Sremskim Karlovcima nalazi se 602 umjetnina s područja Eparhije dalmatinske koje su još uvijek predmet povrata (podatak iz 2018. godine). Osim toga predmet povrata su i brojne knjige te 657 svezaka arhivske građe.
Projekt uređenja prostora za smještaj manastirske riznice provodi se od 2008. godine, financira ga Ministarstvo kulture i medija RH kroz programe zaštitnih radova na kulturnim dobrima. Od 2008. do 2023. godine osigurano je 6.595.300 kn (cca 880.000 eura).

Spomenut je i projekt uređenja Eparhijskog muzeja u Šibeniku Saborna crkva Uspenja presvete Bogorodice, (bivši ženski benediktinski samostan sv. Spasa), programima zaštitnih radova na kulturnim dobrima, Ministarstva kulture i medija.

O sakralnoj baštini srednjovjekovne kninske županije govorila je dr.sc. Maja Petrinec iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Srednjovjekovna kninska županija prvi put se u povijesnim izvorima spominje u poznatom djelu De administrando imperio bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta kao županija Tnena (ή Τνήνα), ali njezin nastanak pada u ranije vrijeme i veže se uz osnutak regnum Croatia sredinom 9. stoljeća. Nalazila se na području današnje sjeverne Dalmacije u predjelu gornjeg toka rijeke Krke gdje se ističu tri kraška polja (Kninsko, Kosovo i Petrovo polje). Ovaj prostor bio je od velikog značaja i u ranijim povijesnim razdobljima što se odrazilo u bogatoj arheološkoj baštini antičkog i ranokršćanskog razdoblja, a niz kasnijih srednjovjekovnih lokaliteta smjestio se upravo na tim istim pozicijama. Krajem 8. stoljeća hrvatski teritorij ulazi u interesnu sferu moćne Franačke države što je kulminiralo sporazumom u Aachenu 812. godine kada dolazi do razgraničenja na Cetini između Karla Velikog i bizantskog cara Mihajla I. U tom razdoblju započinje širenje kršćanstva među slavenskim stanovništvom i možda ostacima još nekih drugih etničkih skupina (Germani, Avari) putem misija vezanih uz Franačko Carstvo.

Misionari dolaze iz Akvileje, centra patrijaršije pod čijom se jurisdikcijom našao čitav prostor na kojem će nastati Hrvatska kneževina, ali i širi prostor do rijeke Drave gdje je Akvilejska patrijaršija graničila sa salzburškim misijskim područjem. Širenje kršćanstva rezultiralo je podizanjem velikog broja sakralnih objekata na području cijele županije. U razdoblju vladavine hrvatskih kneževa i kraljeva prema dosadašnjim spoznajama i arheološkim istraživanjima i rekognosciranjima na tom je području izgrađeno i dosad je utvrđeno postojanje 21 srednjovjekovne crkve dok se neke još neotkrivene spominju u povijesnim izvorima. Predavanjem dr.sc. Maje Petrinec predstavljena su dragocjena nalazišta koja su osim ranosrednjovjekovnih crkava iznijela na svjetlo dana i brojne ulomke na kojima se spominju imena hrvatskih vladara i drugih visokih dostojanstvenika kao vrijedne povijesne izvore uz kamenu plastiku prelijepe pleterne ornamentike.

Dr.sc. Drago Marguš, dugogodišnji biolog NP Krka oduševio je predavanjem: Visovac – otok vjere, duhovnosti i mira. Prikazao je povijest otoka Visovca, kulturnu baštinu samostana i crkve Majke od Milosti i prirodnu baština otoka Visovca i Visovačkog jezera.
Prvi vjerodostojni spomen otoka otoka Visovca darovnica je kralja Ljudevita Anžuvinskog (1342.-1382.). Otok su pod zaštitom hrvatskih velmoža naselili pustinjaci sv. Augustina koji su na goloj litici (Lapis Albus – Bijela stijena) u 14. st. izgradili mali samostan i crkvicu posvećenu sv. Pavlu. Franjevci su na otok Visovac, pred navalom turaka, došli 1445. godine a krajem 15. ili početkom 16. st. sagradili novu crkvu. Pobožnost visovačkih franjevaca i okolnog puka prema Majci Božjoj vezana je uz sliku Gospe Visovačke koja je prema franjevačkoj predaji donesena iz Sutjeske. Njezin nastanak, unatoč dataciji 1576., još uvijek je nerazjašnjen i prekriven legendom, a izvjesno je da se na otoku Visovcu nalazi od 1876.
U samostanu se nalazi arhiv, knjižnica i zbirka u kojoj su izloženi arheološki predmeti i crkvene i svjetovne umjetnine.

Arhiv franjevačkog samostana na Visovcu čuva vrijedne povelje i spise te zbirku od 520 turskih isprava izdanih u razdoblju od 1547. do 1724. godine. Među turskim spisima najvredniji je ferman sultana Mehmeda IV. iz 1674. godine.
Prvi spomen samostanske knjižnice potječe iz 1705. godine. Najveće bogatstvo visovačke knjižnice su inkunabule, knjige tiskane prije 1500. godine, među kojima se ističe prvotisak inkunabule Ezopove basne (Aesopus moralisatus) koju je 1487. ilustrirao i tiskao u Bresci hrvatski tiskar Dobriša Dobričević, jedan od najvažnijih tiskara XV. stoljeća. Vrijedna je i knjiga o biljarstvu Herbario nuovo di Castore Durante, tiskana 1717., koja uz crteže biljaka sadrži rukom pisana hrvatska imena.

Najstarije u izlošci u zbirci ulomci su keramičkih posuda iz srednjeg neolitika, koji pripadaju danilskoj kulturi. Među predmetima iz rimskog doba ističu se kamena urna s poklopcem, stakleni balzamariji, keramičke svjetiljke (lucerne) i amfore (1. i 2. st.) po Kristu. Od metalnih predmeta u zbirci se mogu pronaći željezna koplja, čavli i metalni nakit. Zbirka sadrži i zavjetne darove (ex voto) među kojima se ističu srebrne i pozlaćene pločice u oblicima ruke, noge, dojenčeta… Među izloženim slikama umjetnički najvrednije su slika sv. Frane Asiškog nastala u radionici Bernarda Strozzija (17. st.) i slika Krunjenje Bogorodice s brojnim svecima slikara Giovannia Battiste Augustia Pitterije, (18. st.).

Otok Visovac, zahvaljujući višestoljetnom maru redovnika, osebujan je florističko-hortikulturni krajobrazni spomenik skladnog suživota čovjeka i prirode.
Popis flore otoka Visovca, iako površine svega 1,4 ha, sadrži 502 vrste i podvrste, što je 42,5 % od ukupnog broja zabilježenih biljaka na području NP „Krka“. Od ukupnog broja biljaka 368 (73,3 %) su samonikle, a 134 (26,7 %) u uzgoju na otvorenom. Visok postotak kultiviranih biljaka svjedoči da su franjevci uz duhovni nauk skrbili i o okoliša u njihovom okruženju. Sedam su ilirsko-jadranskih endema rasprostranjenih u Hrvatskom primorju, a deset ih je zaštićeno i uvršteno u neku do kategorija ugroženosti.
Zoogeografski Visovačko jezero i otok Visovac pripadaju mediteranskom području.

O valorizaciji kulturno sakralne baštine u razvoju turističke ponude i o Stazi Gospi Sinjskoj govorila je direktorica turističkog ureda grada Sinja, Monika Vrgoč.
Grad Sinj središte je vjerskih, kulturnih, sportskih i drugih događanja u Cetinskoj krajini, iznimnog povijesnog i kulturnog značaja, prvenstveno prepoznat po svetkovini Velike Gospe i Sinjskoj alki, iznimno je bogat materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom. Na prostoru grada nalaze se Crkva i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske, Utvrda Kamičak i kula sa satom, Tvrđava Grad s 14 postaja Križnoga puta, Zgrada Franjevačke gimnazije iz 1838., prva gimnazija u južnoj Hrvatskoj s hrvatskim nastavnim jezikom.

Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske predstavlja utočište i oazu Božje sveprisutnosti, građena je od 1699. do 1712. godine. U klaustru crkve nalazi se brončani reljef autora Kuzme Kovačića s likom Gospe Sinjske okrunjene s dvanaest zvijezda. Reljef je jednak detalju na vratima franjevačke crkve na Šćitu u Rami te stoji kao svjedok neraskidive povezanosti ovih dvaju Gospinih gradova. Vratnice crkve, rad su Stipe Sikirice – reljef s prikazom borbe i pobjede nad Osmanlijama 1715. kao i dolazak puka i franjevaca iz Rame sa Slikom Majke od Milosti 1687. godine. Crkveno dvorište krasi kip Majke od Milosti, rad Josipa Marinovića, postavljen 2008. godine.
Slika Majke od Milosti, ubraja se među ljepše prikaze lika Majke Božje. Rad je nepoznatog autora venecijanske škole XVI. st.Samostan u Šćitu – Rama bio je spaljen 1682., ali je Slika ostala neoštećena. U Sinj je donose franjevci s pukom 1687. kao najveću vrijednost. Nakon čudesne pobjede pod Sinjem 1715. godine, Slika se slavi kao Čudotvorna Gospa Sinjska.
Projekt “Staza Gospi Sinjskoj“ odobren je u sklopu programa IPA Hrvatska – Bosna i Hercegovina, 2013. godine. Staza duga čak 148 km, spona je od prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu do svetišta Gospe Sinjske i dalje prema svetištu na Šćitu (Prozor – Rama u BiH).

Anamarija Kućan, povjesničarka umjetnosti iz Javne ustanove ”Priroda” Šibensko-kninske županije predstavila je predavanjem Sakralno blago Kanala sv. Ante u Šibeniku. Bogatu kulturno-povijesnu baštinu Kanala sv. Ante predstavljaju vrijedni sakralni spomenici koji su odredili toponime pojedinih dijelova zaštićenog prirodnog krajolika u kojem se nalaze.
Javna ustanova Priroda Šibensko-kninske županije koja upravlja područjem značajnog krajobraza Kanal-Luka potiče njihovu zaštitu, valorizaciju, interpretaciju, promociju i revitalizaciju.

Predavanjem u sklopu Konferencije vjerskog turizma, sakralne baštine i hodočašća Šibensko-kninske županije Javna ustanova Priroda prezentirala je pojedine lokalitete sakralne baštine Kanala sv. Ante: crkvu sv. Martina, crkvu-špilju sv. Ante, kapelicu sv. Križa, crkvu sv. Andrije, samostan i crkvu sv. Nikole, kroz povijesni kontekst i stilske odrednice. Predstavljene su i recentne aktivnosti provedenih stručnih istraživanja, valorizacije i dokumentacije izrađene u svrhu revitalizacije i održive budućnosti sakralnog blaga ovog područja.

Ispred Udruge turističkih vodiča ”Mihovil” Šibenik, o važnosti interpretacije sakralne baštine za razvoj vjerskog turizma govorile su Antonia Slamić i Tina Biluš. Predstavile su rezultate provedene ankete koji ukazuju da je sakralna baština preko 90% prisutna u razgledima grada Šibenika te na problematiku s kojom se turistički vodiči susreću poput nedostatka informacija na turističkim mrežnim stranicama i zatvorene sakralne objekte preko dana.

S obzirom na bogatstvo sakralne baštine grad Šibenik i Šibensko-kninska županija imaju ogroman potencijal razvoja vjerskog turizma.

Turistički vodiči djeluju kao medijatori između te bogate baštine i posjetitelja, prenose njenu vrijednost u cilju boljeg razumijevanja i stvaranja emocionalnog iskustva, često i transformacije svijesti, stoga je nužna profesionalna edukacija. Turistički vodiči moraju ulagati u svoje znanje i cjeloživotno obrazovanje ali ključna je kvalitetna osnovna edukacija koju vodiči prolaze kako bi i formalno pravno mogli pružati usluge turističkog vodiča. Iz tog razloga ne može se dovoljno naglasiti važnost Pravilnika o stručnom ispitu za turističke vodiče koji je u izradi, a za koji se vodiči nadaju da će uvažiti važnost struke i da se neće dozvoliti degradacija. Stručni i kompetentni turistički vodiči su iznimno bitni u svim oblicima turizma, a posebice kad govorimo o ovakvoj posebnoj vrsti turizma tj. vjerskom trizmu koji u sebi nosi poštovanje sakralnog konteksta i njegovih duhovnih vrijednosti, uz poznavanje povijesti umjetnosti i potreba turista, istaknuto je u predavanjima Udruge turističkih vodiča ”Mihovil”.

Kulturno-povijesna baština u stalnom postavu Muzeja grada Šibenika, predstavljena je predavanjem kustosice Marine Lambaše. Stalni postav govori o prošlosti grada Šibenika, s naglaskom na prezentaciji originalnih predmeta, odnosno na kulturno-povijesnoj baštini. Veliki dio odnosi se na sakralnu baštinu, tj. može se vezati uz Crkvu, vjerovanja ili crkvene predmete iz čega je vidljiva značajnija uloga Crkve u urbanističkom razvoju grada.

U Muzeju je prezentirana arhitektura, slikarstvo i kiparstvo, uz ulogu sakralnih tema na prezentaciju i odnos prema predmetima. Osnivač Muzeja je don Krsto Stošić te je Crkva oduvijek imala ulogu u muzejskoj misiji, a Muzej i danas vodi Zbirku liturgijskih predmeta s preko 150 muzejskih predmeta. Prvi dio stalnog postava Muzeja posvećen je arheološkim lokalitetima i temama. Neizbježna tema od samog početka, od prapovijesti su vjerovanja. Prostorom dominira rekonstrukcija najstarije crkve na šibenskom prostoru, ranokršćanske dvojne bazilike na lokalitetu Srima Prižba (6. st.). Posebno je turistički zanimljiva Zbirka starih zvona, najvrjednije u zbirci je zvono iz 1266. god., koje je i najstarije hrvatsko zvono i u ovom dijelu EU. Do danas se održala – Proslava, svečana manifestacija kad zvone sva zvona grada. Turistima je privlačan i barokni Šibenik. Drvorezbarstvo ima dugu tradiciju u Šibeniku, posebno su istaknuti barokni oltar crkve sv. Frane i prvi oslikani, veličanstven kasetirani strop u Dalmaciji, u Novoj crkvi iz 1628. godine.

S obzirom na izuzetno vrijednu sakralnu baštinu cijele županije i ugledne stručnjake predstavljene programom koji o istoj brinu, vjerski turizam uz primjerenu promociju ima potencijal za razvoj cjelogodišnjeg turizma, privlačenje novih turističkih tržišta i stvaranje jedinstvenog imidža destinacije, posebno vrijedne u turizmu Hrvatske, istaknula je Sunčana Matić, organizator Konferencije.

Konferencija je održana uz podršku Šibenske Biskupije pod pokroviteljstvima Ministarstva turizma, Županije Šibensko kninske i Grada Šibenika. Sponzori su Grad Šibenik, Turistička zajednica Šibensko kninska, Turistička zajednica Šibenik, a organizator je Lux promocija.

Autor: Sunčana Matić / LUX

Fotografije: Goran Pauk, Civiras Sacra, Udruga turističkih vodiča “Mihovil”, Šibenik

0 Reviews

Write a Review

Read Previous

Hrvatska kamping ponuda

Read Next

Ansambl LADO oduševio u Otočcu prikazima najljepše hrvatske glazbene baštine