Lječilišna medicina i balneologija

Lječilišna medicina koristi niz postupaka ili metoda primjene prirodnih ljekovitih činitelja, fizikalne i rehabilitacijske, kao i onih drugih grana medicine koji se koriste za očuvanje i unapređenje zdravlja, za sprečavanje, liječenje, produženo liječenje, oporavak i rehabilitaciju različitih bolesti u prirodnim lječilištima.

Njezin razvitak započinje prije više od dvije tisuće godina u prirodnim lječilišnim mjestima, u kojima su ljudi tražili zdravlje i izlječenje od bolesti. U prirodnim lječilištima s izvorima termomineralnih voda ili peloida, a i drugdje, grade se terme. U njima su se provodile različite metode hidroterapije, termoterapije, mehanoterapije i kineziterapije. U srednjemu vijeku prirodni ljekoviti činitelji manje se koriste. Znatan zamah ponovnoga korištenja prirodnih ljekovitih činitelja i razvitka lječilišne medicine započinje sredinom 18. stoljeća i traje narednih 200 godina. U prirodnim se lječilišnim mjestima razvija medicina, a naročito oni njezini dijelovi koji su se bavili dijagnostikom, liječenjem i rehabilitacijom u bolestima sustava za kretanje, kao i određenim bolestima dišnoga, probavnoga, živčanoga i drugih sustava i kože.


Danas u hrvatskim toplicama i tradicionalnim morskim lječilištima djeluju specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Thallassoterapije Crikvenica i Opatija i lječilišta. U njima se koriste termomineralna voda i peloidi, morska voda i morska klima. Osim u njima, prirodni se ljekoviti činitelji koriste i u okviru turističke djelatnosti – prvo turističko društvo Hrvatskoj nastalo je 1868. godine kao Higijeničko društvo Hvar.


Balneologija i lječilišna medicina imaju u Hrvatskoj bogatu tradiciju. Godine 1940. osnovan je Stalni balneološki savjet u Banovini Hrvatskoj, a 1949. Balneološko – klimatološki institut Uprave prirodnih lječilišta Ministarstva narodnog zdravlja Narodne Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu u zgradi u Demetrovoj ulici 18. Tu se do 2008. godine nalazio Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz koji je povezan dosadašnji razvitak balneološke službe u Hrvatskoj. Njegovi istaknuti djelatnici – balneolozi bili su prof. Stanko Miholić (1891.-1960.), dr. Leo Trauner (1893.-1963.), mr.ph. Renata Novak (1919.-1993.), prof. Oskar Plevko (1916.-1965.), prof. Veljko Mandić (1917.-1992.) i dipl.ing. geologije Radovan Čepelak (1944.). Zadaće Zavoda bile su prikupljati, čuvati i obrađivati podatke o nalazištima i mjestima primjene prirodnih ljekovitih činitelja Republike Hrvatske, redovito ispitivati njihov sastav, davati pismena stručna mišljenja o njihovoj primjeni te poticati i promicati primjenu prirodnih ljekovitih činitelja u hrvatskoj medicini i turizmu te prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.


U Zavodu je obavljeno više od 400 balneoloških analiza termomineralnih voda i peloida Hrvatske, cijele regije i šire. U Zavodu je mr.ph. Renata Novak razradila, danas općeprihvaćeno, razvrstavanje termomineralnih voda i peloida te napisala stotine radova, enciklopedijskih i drugih članaka, a spomenuti autori objavili su velik broj stručnih i znanstvenih radova. S ciljem daljnjega provođenja balneološke službe u Hrvatskoj, predloženo je osnivanje Zavoda za balneoklimatologiju i lječilišnu medicinu.

Od 2008. godine balneološka služba nalazi se okviru Katedre za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada u Školi narodnoga zdravlja Andrija Štampar u Zagrebu.


Za osiguranje trajne primjene prirodnih ljekovitih činitelja u Hrvatskoj djeluje se u smjeru zaštite nalazišta i mjesta primjene prirodnih ljekovitih činitelja, redovitog ispitivanja sastava prirodnih ljekovitih činitelja. Istraživanja i vrednovanja povoljnih učinaka prirodnih ljekovitih činitelja na zdravi i bolesni organizam. Poticanja izgradnje lječilišnih i zdravstveno – turističkih objekata u blizini nalazišta prirodnih ljekovitih činitelja. Korištenja prirodnih ljekovitih činitelja u medicini, zdravstvenom i lječilišnom turizmu te prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

Autor: mr.sc. Goran Ivanišević

Fotografije: Goran Šafarek i www.visitzagorje.hr

0 Reviews

Write a Review

Read Previous

Pripovjedna ruta bajke u Ogulinu

Read Next

TZ Bilje – Kopački rit, novi naziv – novi izazovi